Ivan Mandekić: Gospodine Lputian vi ste ovdje u ulozi predsjednika Žalbene komisije, no ja vas izuzetno cijenim kao šahistu velemajstora i veselim se razgovoru s vama. Nakon analize rezultata u prvih 5 kola vaši natjecatelji dominiraju u muškoj konkurenciji pa je to još jedan dodatni motiv. Neposredno prije ovog razgovora bili smo na vašoj prezentaciji metoda rada u školama sa početnicima gdje ste prezentirali zanimljiv informatički program za učenje početnika. Sada je jasno da Armenija pridaje veliku važnost najmlađima te da na taj način stvarate masovnost iz koje se naravno rađa i kvaliteta. Započnimo sa pitanjem što se događa kada talent izlazi iz škole.

Smbat Lputian: Većina talenta zamijeti se već u dobi od 6-7 godina kada osvajaju 1 kategoriju i oni odmah dolaze u šahovske klubove gdje započinju sa ozbiljnom radom na šahu. Trenutno imamo jako puno šahovskih škola i sve to sada prelazi u kvalitetu. Konačno Armenija je trostruki olimpijski pobjednik što do sada nikome nije pošlo za rukom u 21. stoljeću.

I.M.: Ovdje kod nas, a vjerujem i na zapadu općenito, bivši Sovjetski savez je ostao pojam za šahovsku školu pa se često kaže da je Ruska šahovska škola najkvalitetnija.

S.L.: Donekle ste u pravu no to nije najtočnije rečeno. Na prostoru bivšeg Sovjetskog saveza postoje mnoge različite škole, zavisno u kojoj zemlji se odvijaju pa tako i Armenija ima svoju šahovsku školu. Šahisti u bivšem Sovjetskom savezu imali su centraliziranu šahovsku školu tako da se sticao dojam da je to sve jedna šahovska škola.

I.M.: Ima li Armenska šahovska škola svoju posebnost?

S.L.: Teško je to reći i ne bih vam mogao objasniti. (Naš prevoditelj Adrian Mihaljčišin u šali je uskočio: „Kako ne znaš, ne želiš reći!“.) Armenija je mala država, vrlo smo predani šahu, kao što sam ranije objasnio dobro smo organizirali rad sa mladima, svi su jedinstveni, ljubavlju, zajedništvom i velikim htijenjem uspijevamo postići te velike rezultate.

I.M.: Tko vas je učio igrati šah, sa kojim trenerom ste postali tako jak šahist?

S.L.: Šah smo igrali doslovno na ulici i ta igra jako mi se svidjela. Potom sam otišao u „Dvorac pionira“ u Erevanu i u to vrijeme škola nije bila jaka kao sada, učili su nas prvokategornici, a u osmom razredu već sam nadišao učitelje i počeo sa samostalnim radom.

I.M.: Koje ste knjige koristili u tom vašem samostalnom radu?

S.L.: Odrastao sam s tri šahovske knjige, jedna je bila od Kapablanke, jedna od Rubinštajna i naravno nezaobilaznog Tigrana Petrosijana. Enciklopediju i Šahovski informator prvi sam puta vidio kada sam došao u vojsku gdje sam služio u sportskom odredu te dobio priliku da se dalje bavim šahom.

I.M.: Eto da u šali komentiram, znači niste imali probleme poput mene čija biblioteka broji na stotine knjiga već ste imali samo tri koje ste dobro proučili i koje su bile dovoljne da krenete putem vrhunskog šahiste. Vaš zemljak svjetski prvak Tigran Petrosjan zasigurno je ostavio veliki šahovski trag u Armenskom šahu.

S.L.: Da se slikovito izrazim svako šahovsko drvo koje je izraslo u Armeniji ima korijene Tigrana Petrosjana.

I.M.: Dakle ovaj rezultat ovdje na EP nije slučajan?

S.L.: Ne, mi otvaramo jako puno šahovskih škola, konkurencija postaje sve veća pa time i želja šahista da se više usavršavaju, i važna stvar je da su naši poznati velemajstori postali treneri naših talentiranih mladih šahista.

I.M.: Zanimljivo je da ste se usavršavali samostalno, imali ste trenere prvokategornike?

Adrian Mihaljčišin: Ja dobro poznam Smbata, zajedno smo učestvovali na mnogim šahovskim turnirima i znam što je bilo najvažnije u njegovom radu i napretku. Imao je svoje bilježnice i u njima svaku svoju partiju detaljno i fantastično samostalno prokomentirao. Kada se pripremao za svoje protivnike i odlučio koje otvaranje će igrati posegnuo bi za tom bilježnicom gdje je detaljno bila analizirana partija sa tim otvaranjem i to je bila njegova priprema.

I.M.: Kakva je uloga Šahovskog saveza Armenije u Armenskom šahu?

S.L.: Šahovski savez ima organiziranu šahovsku akademiju sa 51 podružnicom po čitavoj državi, i zajedno sa centralnom akademijom brine o svim tim državnim školama.

I.M.: Ako se pojavi posebni talenat kakva je uloga šahovske federacije?

S.L.: Naravno da mi odmah pomažemo u svemu što je potrebno, vrhunski treneri, turniri itd. Možemo navesti naše trenere velemajstore Minasian, Anastasian, Akopian, ali i još mnogo drugih. Velemajstori su direktori podružnica šahovskih škola. U Erevanu su posebne šahovske škole i jedna akademija i samo u Erevanu imamo 9 škola koje smo otvorili u roku od 2 godine. Među trenerima u školama imamo visokokvalificirane šahovske kadrove.

I.M.: Kompjuteri u šahu, koliko vi koristite kompjuter?

S.L.: Ja ne volim kompjuter i mislim da sam prestar za kompjuter. Mislim da je glavna prednost kompjutera brzina dobivanja informacije. Rad na kompjuteru ne preporučujem mladima. Stvara površnost jer djeca hoće brzo dobiti informaciju i oni je dobiju no do nje nisu došli samostalno pa je ne mogu shvatiti i objasniti. Isto tako na taj način se ne razvija strpljivost koja je neophodna u šahu.

Adrian Mihaljčišin: Ja imam jedno svoje čvrsto mišljenje da djeca ne bi smjela koristiti kompjuter dok ne dođu na razinu majstorskog kandidata.

S.L.: Naši treneri u školama ne smiju u radu koristiti kompjuter dok djeca ne dođu na razinu prve kategorije.

I.M.: Kako ste zadovoljni sa boravkom u Poreču i organizacijom prvenstva?

S.L.: Prvenstvo je jako dobro organizirano, mjesto u kojem boravimo odlično, uvjeti za igru fantastični, hotel i hrana fantastični. Hrvatska je prekrasna zemlja i ima idealne uvjete za organizaciju ovakvih natjecanja te bi se kod vas trebalo održavati što više ovakvih natjecanja.

I.M.: Zahvaljujem se velemajstoru Lputjanu na ovom razgovoru i lijepim riječima o organizaciji i našoj zemlji, a isto tako i velemajstoru Adrianu Mihaljčišinu na pomoći u prijevodu te učešću u razgovoru.