Razgovor sa predsjednikom FIDE trenerske komisije Adrianom Mihaljčišinom (2. dio)
Ivan Mandekić: Trenirali ste u mnogim zemljama, nedavno i u Sloveniji. Što bi mogli reći o talentima i trenerskom radu izvan Rusije?
Adrian Mihaljčišin: U Rusiji i bivšem Sovjetskom savezu bilo je čak i trenerskih fakulteta. Znam nekoliko ljudi sa ovih prostora koji su studirali u Moskvi, Žuža Polgar u Minsku i na tim fakultetima stvarao se zavidni nivo trenera, no sada je takvih fakulteta sve manje. Na zapadu postoji veliki problem osnovnog nivoa izobrazbe. Jugoslavija je u tom smislu uvijek bila bolja jer je postojala tradicija i ljudi koji su prenosili znanje sa generacije na generaciju no ti treneri nisu imali dobar status. Ja kao predsjednik FIDE trenerske komisije smatram da ne rade dovoljno na svom usavršavanju. Trebali bi više pažnje posvetiti učenju psihologije, pedagogije i metodologije rada.
I.M.: U svijetu ima puno trenera koji rade sa mladima i koji imaju vrlo zapažene rezultate u tom radu. Ti treneri nemaju titule međunarodnih majstora ili velemajstora pa bi bilo zanimljivo čuti vaše mišljenje da li je neophodno imati najviše šahovske titule da bi se bilo dobar trener? Naime često se dogodi da takvi treneri bez vsokih titula dovedu učenike na vrlo visok šahovski nivo i tada djeca i roditelji traže nove trenere sa titulama velemajstora jer smatraju da je to garancija za njihov daljnji napredak?
A.M.: Da to je veliki problem i često se pojavljuje. Naprimjer u klubu se pojavi velemajstor sa rejtingom 2600 Elo rejtinga i kaže ja bih trenirao vaše učenike i svi su sretni što je došao takav vrhunski igrač. No nažalost oni često nemaju metodologiju rada, nemaju iskustva u prenošenju znanja i uglavnom djeci prenose samo svoja otvaranja, a pitanje je da li to odgovara tim mladim igračima. Većina dobrih trenera u bivšem Sovjetskom savezu nisu bili igrači sa najvišim titulama, naprimjer Romanišina, Beljavskog i mene trenirao je majstorski kandidat, trener Talja bio je Koblenc i majstorski kandidat Zak. Oni su čak napisali mnoge knjige iz kojih su učili vrhunski igrači i treneri. Takvi treneri imaju možda nešto slabiji nivo, ali imaju druge kvalitete koje su možda još važnije jer oni vide što nedostaje mladim igračima i sami se intenzivno usavršavaju da bi to znanje mogli prenositi, a velemajstori ponekad smatraju da sve znaju, ali nažalost znaju samo za sebe i ne znaju to znanje prenijeti na učenike.
I.M.: Ja naprimjer kao trener želim znati sve i sve pročitati i naučiti kako bih to mogao prenijeti na moje učenike.
A.M.: Velemajstor ima psihološki problem jer misli da zna previše, a ustvari on zna samo za sebe. U trenerskoj komisiji mi kažemo da trener nije titula, trener su njegovi učenici. Kada naprimjer stvori 5 majstora to je trener to je njegova titula. Kada nisi ništa stvorio nisi trener i nemaš nikakvu titulu.
I.M.: Ima dosta vremena kako je osnovana FIDE trenerska komisija. Mislim da je to pun pogodak jer sada treneri imaju diplome i certifikate koji su neophodni kao dokaz da mogu obavljati stručni rad pa taj klub može dobiti i sredstva za taj rad. Jeste li zadovoljni postignutim?
A.M.: Zadovoljan sam jer u svijetu do danas imamo oko 4000 tisuće trenera sa diplomama i licencama. Kada smo davnih godina uspostavili kontakt i tražili suradnju sa međunarodnim Olimpijskim komitetom dobili smo uvjet da moramo imati školovane trenere koji su osoposobljeni i licencirani na stručnim seminarima. Mi smo u šahu sve to malo modificirali jer mi u šahu za razliku od drugih sportova imamo titule. Titula trenera dodjeljuje na temelju seminara i rezultata u radu, a vrijedi doživotno. Licence su važne za trenere ako žele raditi u drugim državama. Tako mi svake godine organiziramo sve više i više seminara u raznim zemljama i to 40-tak seminara godišnje. Jako smo zadovoljni svojim rezultatima, a posebno je važno da mi treneri u FIDI puno radimo u interesu šaha i šahista te da su se uključile i svjetske prvakinje Polgar, Stefanova i Zu Čen koje isto tako vode seminare i promoviraju ženski šah. Vrlo smo zadovoljni smjerom kojim smo krenuli, ali naš cilj koji još nismo mogli ostvariti su 3 nivoa trenera, prvi do Elo rejtinga 1300, drugi do Elo rejtinga 1700, i treći do Elo rejtinga 2000. Ti treneri imali bi oko 50 predavanja sa vježbama, dobili bi kompletan program tako da ne bi imali puno dilema, već bi na njima bilo samo da to provedu u periodu od 1-2 godine. Takvim radom povećao bi se broj mladih koji se bave šahom.
I.M.: U mojoj dugogodišnjoj trenerskoj karijeri primjetio sam da je ponekad vrlo teško provoditi određeni program zato što tijekom rada uočimo da učenici nisu usvojili neke teme za koje smo mislili da su savladali. U tom slučaju moramo odmah reagirati i ispravljati propuste?
A.M.: To o čemu pričate su odlike dobrog trenera. Dobar trener reagira odmah, ali mi imamo puno trenera koji smatraju da je veliki uspjeh samo odraditi program. Dobar trener mora u svakom trenutku biti spreman modificirati program i prilagoditi ga trenutnoj potrebi.
I.M.: Recite nam vaš dojam o Hrvatsko šahu, posebice o našem prvenstvu u Poreču?
A.M.: Prvenstvo je fenomenalno. Inače naša intencija i mišljenje je da se prvenstva za mlade ako je moguće trebaju održavati na moru, da budu kombinacija šaha i odmora. Obično se u svakoj grupi 20-30 natjecatelja bori za bolji plasman, a ostali nastupaju manje ambiciozno, no na prvenstvu stiču velika iskustva, nakon kojih još više zavole i ozbiljnije se posvećuju šahu. Inače ja u Poreč dolazim i na odmor i meni je uvijek sjajno.
I.M.: Adrijan primjetio sam da se nekako dolaskom Vas i Beljavskog u Sloveniju šah u Sloveniji počeo se uzdizati i sada Slovenija ima respektabilne mahom mlade velemajstore, ali i vrlo uspješne mlade šahiste. Ima li perspektivnih igrača u Hrvatskoj?
A.M.: Primjetio sam mnogo mladih sa potencijalom no sada bih istaknuo Ivana Šarića koji je još uvijek dovoljno mlad da napreduje. Ako je došao do razine rejtinga od skoro 2700 Elo rejtinga sigurno ima još prostora za napredak. Ne znam tko je njemu trener i da li ima nekog posebnog trenera, ali uz posebnu brigu, sa dobrim trenerom sigurno može još puno napredovati.
I.M.: Da se malo našalim, mogu Vas upitati da li taj trener mora imati rejting 2800 Elo rejtinga?
A.M.: Apsolutno ne, ali da se i ja malo našalim, ako želi imati takvog trenera neka koristi i igra sa kompjuterom jer vrlo jaki programi imaju tu snagu pa da vidimo koliki će biti napredak.
I.M.: Hvala Vam na Vašem vremenu. Želim Vam ugodan boravak u Poreču.
A.M.: Hvala Vama.
1. dio: Razgovor sa predsjednikom FIDE trenerske komisije Adrianom Mihaljčišinom (1. dio)


